Proverbs 30

1Riječi Agura sina Jakejeva; sabrane riječi toga čovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. 2Ja sam luđi od svakoga, i razuma čovječijega nema u mene. 3Niti sam učio mudrosti niti znam svetijeh stvari.

4Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?

5Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. 6Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža.

7Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: 8Taštinu i riječ lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, 9Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.

10Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.

11Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. 12Ima rod koji misli da je čist, a od svoga kala nije opran.

13Ima rod koji drži visoko oči svoje, i vjeđe mu se dižu uvis. 14Ima rod kojemu su zubi mačevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge između ljudi.

15Pijavica ima dvije kćeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i četvrto nikad ne kaže: dosta: 16Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. 17Oko koje se ruga ocu i neće da sluša matere, kljuvaće ga gavrani s potoka i jesti orlići.

18Troje mi je čudesno, i četvrtoga ne razumijem: 19Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora, i put čovječiji k djevojci.

20Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam učinila zla.

21Od troga se potresa zemlja, i četvrtoga ne može podnijeti: 22Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, 23Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospođu svoju.

24Četvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: 25Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; 26Pitomi zečevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuću;

27Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; 28Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.

29Troje lijepo korača, i četvrto lijepo hodi: 30Lav, najjači između zvjerova, koji ne uzmiče ni pred kim, 31Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.

32Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameće svađu.

33